Blogovi

Dva nova bloga na našoj domeni povezana su s turizmom, svaki na svoj način.

Aronija i EU fondovi bavit će se zdravom prehranom, ljekovitim biljem i preparatima te informiranjem i savjetovanjem poduzetnika i iznajmljivača.

Tematski, stručni blogovi oduvijek su rado čitani i dragocjena su vrela iskustva i znanja. Pozdravljamo autore i želimo im mnogo uspjeha! 🙂

Zagreb(u)

Crkva_Sv_Marka_ZagrebJoš malo pa će biti 25 godina otkako sam u Zagrebu. Četvrt stoljeća. Dugo mi je trebalo da promijenim dokumente i formalno se prebacim. Učinio sam to tek krajem 2013., sve dotad u glavnom gradu bio sam “s ekskurzijom”, “poslovno” i “kod rođaka”. Svega se policija od mene naslušala kad bi me zaustavila i ispitivala o prebivalištu. Iako, u glavi sam to već odavno učinio – svojima bih na petlji u Držićevoj javljao da sam “stigao kući” i da se ne brinu još dok sam na faksu bio. Želio sam ostati, valjda, iako sam se osjećao ko čardak ni na nebu ni na zemlji. Od požeškog sam se društva otuđio, a zagrebačko mi nije toliko blisko bilo. No grad sam volio. Ljude sam volio. I gužvu sam čak volio.

Grad i danas volim. Ljude i danas volim. Jedino sam gužvu nekako zamrzio. I premda ženici često kažem da na svijetu nema ljepšega kraja od moje slavonske kotline – mirisne, zelene, u cvjetno ruho odjevene – proljeće je i ovdje prekrasno, a zagorski me bregi neodoljivo podsjećaju na nju. Ravnice su mi monotone. I nedovoljno šarene.

To me možda i najviše privlači u Zagrebu, šarenilo. Šarenilo boja, šarenilo zvukova, šarenilo zgrada. Zagreb živi čak i kad meni ni do čega nije, kad se osamim i povučem u sebe. No čim izađem, njegova me vreva trgne iz letargije, probudi i oživi. Zagreb mi je lajna speeda, Zagreb mi je fiks. Navukao sam se, jebiga – i nema mi spasa.

Eh, Zagrebe, Zagrebe, moj Zagrebe…

Kajakarenje Odrom

odra_kajakDa se na manje od dvadeset kilometara od Zagreba može naći raj na zemlji – nisam ni slutio. Sve dok me nisu pozvali na kajakarenje Odrom. Mir, tišina, vidre i labudovi – ma gdje to čovjek može naći u betonom okovanoj metropoli? Lijepo klizite vodom, oko vas se praćakaju ribe, u gustišu se skrivaju divlje patke i srne. Milina! Kakav stres, u pet minuta odmorite i srce i dušu. A nije naporno, ti su kajaci nevjerojatno hidrodinamični, praktički idu sami.

– Imamo jednosjede i dvosjede, to su moderni «sit-in» kajaci Prion Touring, među najboljima u svijetu – veli mi Tin M., jedan od organizatora izleta.

– Stabilni su i sigurni, namijenjeni su za mirne vode te za veslanje nije potrebno nikakvo predznanje ili fizička pripremljenost. No za svaki slučaj, tu su i sigurnosni prsluci iako je rijeka plitka, mjestimično je duboka tek tridesetak centimetara.

Osim na Odri, organiziraju ih i na Krku, u suradnji s turističkom zajednicom.

– Ma i ovdje su svi obaviješteni, od agencija do lučke kapetanije, svi paze na nas – osmjehnuo se u čamcu. – No to je tek zagrijavanje, ljeti smo na moru, ovamo dolaze uglavnom članovi kluba i prijatelji premda kajakaške programe organiziramo za sve koji se jave.

A da je veslati doista lako, brzo sam se uvjerio. Ni tehnika nije komplicirana iako treba nešto prakse da se uhodate. No kad mogu klinci, mogu i ja!

– Ovo je iznimno, ne primamo djecu mlađu od 12 godina. No s njima su roditelji i nećemo daleko. Sigurnost prije svega, tu nema kompromisa – kaže naš vodič.

Je li se kad prevrnuo, zanimalo me.

– Jednom, na Krku, ali puhala je gadna bura. Po takvom vremenu nema izleta, ali htio sam vidjeti kako to izgleda pa sam sjeo u čamac. I nije mi žao, bila je to avantura i pol. No ništa nisam izgubio, ti kajaci imaju nepromočiva spremišta, za fotoaparat, mobitel, cigarete, ali i za hranu, odjeću – sve u svemu 180 kilograma tereta. Strašni su, možete s njima kamo hoćete. Okrenete ih poslije prevrtanja i veslate dalje.

A Odra?

– Ma ona je mirna, pravi ribički raj. U Poljani Čičkoj imate čuveni restoran Odranski ribič, onamo vodimo goste na ručak ako to požele. To je najskuplja varijanta, ali riba je stvarno izvrsna, ima svega.

I doista, na povratku upecali smo štuku, krasan primjerak od, brat bratu, dva kilograma. Ne lažem vam, nisu to lovačke priče.

A vrijeme je letjelo kao i kajaci, brzo je došao kraj. Vraćali smo se polako, nekoliko zaveslaja pa gledanje okolo. Uživancija! Šteta što sam osim životinja u rijeci primijetio i odbačene mašine za pranje rublja.

– To ćemo očistiti, dva su mjesta kritična, ondje ima smeća, no rijeka je uglavnom čista. Već smo provjeravali programe našeg ministarstva i Europske unije. Okoliš nam je bitan, ali ne stignemo odmah sve – zaključuje moj sugovornik.

Javite kad počne akcija, odgovorio sam mu. To razumijem i podržavam, ne volim one koji u rijeku bacaju sve što stignu.

A dotad ću rekreacijski veslati, već sam se najavio za sljedeći izlet. Svidjelo mi se, što da vam kažem. Unatoč laganoj upali mišića, dobro sam se osjećao. A volim se osjećati dobro.

Stranci u Hrvatskoj o Hrvatskoj

Odlične putopisne blogove stranaca u (a također i o) Hrvatskoj možete naći na sljedećim stranicama:

Chasing the Donkey

Total Croatia Cycling

Zablogreb a blog about Croatian and American politics, economics, and culture.