Fond solidarnosti EU

EU Parliament, Strasbourg

Fond solidarnosti Europske unije (FSEU) osnovan je kako bi se njime odgovorilo na prirodne katastrofe velikih razmjera i izrazila europska solidarnost s regijama unutar Europe pogođenim katastrofama. FSEU je nastao kao reakcija na velike poplave u središnjoj Europi u ljeto 2002. godine.

FSEU se provodi u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije, Uredbom (EU) br. 661/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije, Uredbom (EU) 2020/461 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. ožujka 2020. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 radi pružanja financijske pomoći državama članicama i zemljama koje pregovaraju o pristupanju Uniji ozbiljno pogođenima izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja, zatim u skladu s općim odredbama koje se odnose na dijeljeno upravljanje prema Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te dokumentom Komisije EU Solidarity Fund (EUSF) – clarification on implementation and auditing process.

Na raspolaganje stavljeno više od 5,5 milijardi eura u 23 države članice

U sklopu FSEU pruža se financijska potpora državama članicama i zemljama pristupnicama zbog teških prirodnih katastrofa, a od 2020. godine i zbog zdravstvenih kriza. Od njegova osnutka 2002. sredstva iz tog fonda olakšala su saniranje posljedica u više od 90 slučajeva različitih elementarnih nepogoda, kao što su poplave, šumski požari, potresi, oluje i suše.

Dosad je iz FSEU na raspolaganje stavljeno više od 5,5 milijardi eura u 23 države članice i jednoj zemlji pristupnici. U sklopu iznimnog odgovora EU na pandemiju bolesti COVID-19 područje primjene FSEU prošireno je na izvanredna stanja velikih razmjera u području javnog zdravlja, a najveći dopušteni iznos predujmova povećan je sa 30 na 100 milijuna eura.

FSEU može pružiti financijsku pomoć ako ukupna izravna šteta uzrokovana katastrofom premašuje tri milijarde eura (prema cijenama iz 2011.) ili više od 0,6 posto bruto nacionalnog dohotka (BND) zemlje, što god bilo niže.

FSEU osigurava sredstva samo za financiranje hitnih operacija koje poduzimaju javne vlasti radi ublažavanja šteta od kojih se nije bilo moguće osigurati. Sredstva FSEU namijenjena su hitnim mjerama sanacije, zbrinjavanju stanovništva, obnovi infrastrukture te javnih zgrada i ne mogu se iskoristiti za obnovu i gradnju obiteljskih kuća i stambenih zgrada.

Pomoć FSEU dobiva se u obliku bespovratnih sredstava i ograničena je na neosiguranu štetu i ne nadoknađuje privatne gubitke. Izdatci su prihvatljivi u razdoblju od početka katastrofe do 30. lipnja 2023. godine.

Fond solidarnosti nakon potresa u ožujku 2020. godine

Razornim potresom koji je 22. ožujka 2020. godine pogodio Zagreb, Krapinsko-zagorsku i Zagrebačku županiju prouzročena je velika šteta na infrastrukturi i zgradama. Odmah nakon potresa prikupljali su se podatci radi procjene ukupne štete.

Vlada Republike Hrvatske na temelju zaključka od 10. lipnja 2020. godine poslala je Europskoj komisiji Zahtjev za dodjelu sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije za saniranje štete nastale razornim potresom zajedno sa Zahtjevom za isplatu predujma.

Europska je komisija 9. listopada 2020. predložila financijsku pomoć iz FSEU od 823 milijuna eura za saniranje posljedica potresa u Hrvatskoj, poplava u Poljskoj te zdravstvene krize prouzročene koronavirusom. Europski parlament i Vijeće odobrili su prijedlog Komisije za pomoć iz FSEU te je Republici Hrvatskoj odobreno 683,7 milijuna eura za pomoć u uklanjanju razornih posljedica potresa u Zagrebu i okolici. Prva isplata u iznosu od 88,9 milijuna eura izvršena je u kolovozu 2020. u obliku predujma, dočim je ostatak sredstava isplaćen u prosincu 2020. godine.

Vlada Republike Hrvatske (VRH) na sjednici održanoj 12. studenoga 2020. donijela je Odluku o načinu raspodjele bespovratnih financijskih sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije odobrenih za financiranje sanacije šteta od potresa na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije (Narodne novine, 125/2020) te o imenovanju i određivanju zaduženja nacionalnoga koordinacijskog tijela, tijela odgovornih za provedbu financijskog doprinosa i neovisnog revizorskog tijela.

Na sjednici održanoj 7. srpnja 2022. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o izmjenama Odluke o načinu raspodjele bespovratnih financijskih sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije odobrenih za financiranje sanacije šteta od potresa na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, imenovanju i određivanju zaduženja nacionalnog koordinacijskog tijela, tijela odgovornih za provedbu financijskog doprinosa i neovisnog revizorskog tijela (Narodne novine, 79/22).

Financijska politika fondova EU

EU Parliament, Strasbourg

Europski fondovi financijski su instrumenti za provedbu pojedine javne politike Europske unije u zemljama članicama. Europske javne politike donose se za razdoblje od sedam godina te se nazivaju financijskom perspektivom. U sklopu EU fondova svaka zemlja članica ima mogućnost sama definirati područja ulaganja prema utvrđenim nacionalnim i regionalnim razvojnim potrebama radi ispunjenja prioriteta i strategija Europske unije u cjelini.

Omotnica proračuna Europske unije za financijsko razdoblje 2021. – 2027. iznosi 1824,3 milijardi eura, od čega je za Republiku Hrvatsku na raspolaganju više od 25 milijardi eura u tekućim cijenama. Sredstva koja su dostupna državama članicama u financijskom razdoblju 2021. – 2027. dodjeljuju se iz dvaju izvora, i to Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) i EU sljedeće generacije (eng. Next Generation EU; NGEU). VFO se programira za sedmogodišnje razdoblje te se Republici Hrvatskoj za aktualno razdoblje dodjeljuje nešto više od 14 milijardi eura u tekućim cijenama. NGEU je nastao kao rezultat krize uzrokovane pandemijom bolesti uzrokovane koronavirusom te se Republici Hrvatskoj za predmetno razdoblje dodjeljuje nešto više od 11 milijardi eura u tekućim cijenama.

Velik dio navedenih sredstava odnosi se upravo na fondove koji će se provoditi sukladno Uredbi (EU) 2021/1060.

Jedna od najvažnijih EU javnih politika jest kohezijska politika, čija je osnovna svrha smanjenje velikih gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika između regija, kao i jačanje globalne konkurentnosti europskoga gospodarstva. Za nju je Europska unija u financijskom razdoblju 2007. – 2013. izdvojila 347 milijardi eura, u financijskom razdoblju 2014. – 2020. 376 milijardi eura, dočim je u aktualnom financijskom razdoblju izdvojeno 377.768 milijuna eura (330.235 milijuna eura za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju).

Kohezijsku politiku za razdoblje 2021. – 2027. čine:

• Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) – financiranje je moguće za ulaganja u infrastrukturu, istraživanje i inovacije, produktivna ulaganja u MSP-ove i ulaganja usmjerena na očuvanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta, opremu, softver i nematerijalnu imovinu te umrežavanje, suradnju i razmjenu iskustava.
• Kohezijski fond (KF) – podupiru se ulaganja u području prometa i okoliša, uz poseban naglasak na obnovljivoj energiji te ulaganja u TEN-T.
• Europski socijalni fond plus (ESF+) – podupire se bolji pristup zaposlenju, modernizacija institucija i usluga tržišta rada, promicanje rodno uravnoteženog sudjelovanja na tržištu rada, promicanje prilagodbe radnika, poduzeća i poduzetnika promjenama, veća kvaliteta, uključivost i djelotvornost sustava obrazovanja i osposobljavanja te njihova relevantnost za tržište rada, promicanje jednakog pristupa kvalitetnom i uključivom obrazovanju i osposobljavanju s naglaskom na skupine u nepovoljnom položaju te promicanje cjeloživotnog učenja.
• Fond za pravednu tranziciju (FPT) – mjere su posebno usmjerene na produktivna ulaganja u MSP-ove, ulaganja u aktivnosti istraživanja i inovacija te poticanje prijenosa naprednih tehnologija, ulaganja u uvođenje tehnologije i infrastrukture za čistu energiju po pristupačnoj cijeni i smanjenje emisija stakleničkih plinova, ulaganja u digitalizaciju, ulaganja u unapređenje kružnoga gospodarstva te ulaganja u dokvalifikaciju i prekvalifikaciju radnika.

U financijskoj perspektivi 2021. – 2027. na raspolaganju su i:

• Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA)
• Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI)
• Fond za unutarnju sigurnost (FUS)
• Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (BMVI)
• Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR)
• Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP).

Više informacija o zakonodavnom paketu za kohezijsku politiku za razdoblje 2021. – 2027. potražite na poveznici.

Dodatne informacije o institucionalnom okviru za korištenje fondova Europske unije u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2021. – 2027. potražite na poveznici.

Strukturni fondovi i kohezijski fond

Što se tiče strukturnih fondova, osnovni uvjet koji je Republika Hrvatska morala ostvariti kako bi ih mogla iskoristiti jest postati članicom Europske unije, što je ispunjeno 1. srpnja 2013. godine. Pretpostavlja se i usklađenost nacionalnih zakona sa zakonima Unije te da su uspostavljene strukture državne i javne uprave za upravljanje fondovima EU, a koje moraju biti operativne i iskusne. Za uspješno korištenje strukturnih fondova potrebni su razvijeni kapaciteti krajnjih korisnika i svih onih koji u nekoj od faza sudjeluju u sustavu provedbe fondova.

Strukturni i kohezijski fond elementi su regionalne politike EU uspostavljeni s ciljem redistribucije financijskih sredstava najmanje razvijenim regijama Europe. Uz naziv regionalna politika rabi se i naziv kohezijska politika, a oba se odnose na politiku čiji je cilj solidarnost i smanjivanje razlika među regijama koje se produbljuju nakon stvaranja zajedničkog tržišta i uvođenja zajedničke valute ili su nastale tijekom provedbe nekih drugih zajedničkih politika EU-a. U trenutačnom razdoblju financiranja postoje dva osnovna strukturna fonda, a to su Europski socijalni fond i Europski fond za regionalni razvoj.

Europski socijalni fond (ESF) usmjeren je na povećanje zaposlenosti, borbu protiv diskriminacije, socijalno uključivanje osjetljivih skupina, pomoć i usluge. ESF potiče ulaganja u ljudske resurse, primjerice kroz cjeloživotno učenje, inovacije i poduzetništvo, razvoj informatičkog društva, razvoj vještina upravljanja itd. Bavi se prilagodbama gospodarskim promjenama, produktivnijom organizacijom rada, unaprjeđenjem ciljanih znanja i vještina, zapošljavanjem i obukom. Osim toga, cilj je i otvaranje pristupa tržištu rada kroz modernizaciju i jačanje institucija, veće uključivanje žena, nacionalnih manjina i mladih na tržište rada putem aktivnih mjera za zapošljavanje itd.

Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) ima za cilj pojačati socijalnu i ekonomsku koheziju u Europskoj uniji umanjenjem razlika među regijama. ERDF stavlja naglasak na inovacije, istraživanje i razvoj te daje prednost okolišnoj održivost i sprječavanju prirodnih i tehnoloških rizika. Jedan od ciljeva ERDF-a je ulaganje u proizvodnju i to primjerice putem izravnih potpora ulaganjima u mala i srednja poduzeća. Tu su još i jačanje infrastrukture (okolišne, prometne, energetske, turističke, obrazovne, zdravstvene itd.) te jačanje gospodarskih potencijala poticanjem atraktivnosti područja za ulaganje, stvaranjem informacijskog društva, jačanjem konkurentnosti u području istraživanja i razvoja, klastera i suradnje, razvoj poduzetništva, jačanje turističke ponude itd.

Kohezijski fond, za razliku od strukturnog, ne iskorištavaju regije nego države članice kojima je bruto nacionalni dohodak po stanovniku manji od 90 posto prosjeka EU. Kriteriji su za utvrđivanje alokacije kohezijskog fonda za pojedinu zemlju njena površina i broj stanovnika. Fond se može iskoristiti za investicije u okoliš, konkretno za adaptaciju klimatskim promjenama i prevenciju rizika, u upravljanju otpadnim vodama i ostalim otpadom, u bioraznolikosti, za razvoj gradova i ekonomije temeljene na niskoj razini emisije ugljičnog dioksida… Fond se može iskoristiti i za investicije u promet, primjerice u razvoj transeuropske transportne mreže i podršku prometnim sustavima temeljenih na niskoj razini emisije ugljičnog dioksida.

Fondovi Europske unije

Tri su vrste programa koji se financiraju iz EU fondova. To su programi Unije (do Lisabonskog ugovora poznati pod nazivom programi Zajednice), pretpristupni programi te strukturni fondovi i Kohezijski fond. Programi Unije otvoreni su svim zemljama članicama, ali i onim zemljama koje za pojedini program uplate nacionalnu članarinu. Strukturni fondovi u načelu financiraju iste ciljeve kao i IPA, samo što je riječ o bitno više sredstava koja su na raspolaganju, a dostupna su nakon ulaska u članstvo u EU.

Programi Unije sastoje se od niza različitih programa stvorenih kako bi se promicala suradnja među državama članicama EU u sektorskim područjima povezanim zajedničkim politikama. Programi se nalaze pod različitom nadležnošću općih uprava Europske komisije financiranih iz jedinstvenog izvora (slično kao i IPA program, koji je podijeljen na nekoliko komponenti). Namijenjeni su članicama EU, ali su se s vremenom pokazali kao dobri instrumenti za pripremu budućih članica (ili trećih zemalja) te za stvaranje financijskih, administrativnih i apsorpcijskih kapaciteta u pojedinim sektorima.

Glavna karakteristika Programa EU jest da su podijeljeni isključivo prema sektorima (prate sektorske politike EU) pa samim time omogućuju i lakše traženje financiranja – npr. program Kultura financira različite projekte u kulturi, Sedmi okvirni program za istraživanje i razvoj financira međunarodne projekte u znanosti, istraživanjima i inovacijama na prostoru EU, Marco Polo u transportu itd. Projekti financirani iz tih programa uglavnom su transnacionalni, odnosno zahtijevaju nekoliko partnera iz više različitih zemalja. Cilj svakog natječaja usmjeren je na rješavanje europskih problema karakterističnih za pojedini sektor u Europi te time predstavljaju domenu europske/svjetske izvrsnosti. Kako je natječaj otvoren svim zemljama članicama, konkurencija među projektnim prijedlozima načelno je znatno veća nego za projekte financirane sredstvima IPA-e.

PROGRAM IPA

Program IPA (eng. Instrument for Pre-accession Assistance) jedinstveni je pretpristupni fond za razdoblje od 2007. do 2013. godine. Osmišljen je kao cjelovit program sa pet komponenti, a zamijenio je sve dotadašnje parcijalne pretpristupne programe. Cilj je IPA-e pospješiti aktivnosti i napore koje država kandidatkinja čini u pretpristupnom razdoblju s ciljem članstva u Uniji. IPA se sastoji od pet komponenti:

I. Pomoć u tranziciji i razvoj institucija

II. Prekogranična suradnja

III. Regionalni razvoj

IV. Razvoj ljudskih potencijala

V. Ruralni razvoj.

Za razliku od prethodnika (CARDS, PHARE, ISPA, SAPARD), IPA program po određenim je karakteristikama napredniji odnosno sličniji strukturnim fondovima (primjerice rokovima za sredstva, načinu i periodu programiranja projekata, nacionalnom strukturom institucija za upravljanje ili pak sustavom akreditacije Europske komisije) te se stoga smatra boljim instrumentom za pripremu za članstvo nego što su to bili prethodnici. Jedan od ciljeva programa IPA je također i taj da posluži kao svojevrsna vježba za strukturne fondove.

Prvu komponentu programa IPA iskorištavaju ponajprije tijela državne uprave u pripremama za članstvo. Projekti koji se financiraju namijenjeni su uglavnom usklađivanju s pravnom stečevinom Europske unije. Za sveukupnu koordinaciju programa IPA u RH zaduženo je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije (u daljnjem tekstu: MRRFEU), a za financijsko upravljanje Ministarstvo financija.

Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (u daljnjem tekstu: SAFU) akreditirana je provedbena agencija za projekte iz te komponente.

Druga komponenta programa IPA odnosi se na prekograničnu suradnju, s time da IPA II A obuhvaća suradnju sa susjednim državama članicama odnosno sa Slovenijom, Mađarskom i Italijom, a IPA II B bavi se suradnjom sa susjednim zemljama koje nisu članice EU, odnosno sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. Za upravljanje tim programima zaduženo je MRRFEU, a provedbeno je tijelo Agencija za regionalni razvoj. Prekograničnom suradnjom financiraju se projekti vezani uz zaštitu okoliša i kulturne baštine, turizam, poduzetništvo i slično, a koji odgovaraju na probleme i potrebe specifične za određeno pogranično područje.

Komponenta III, Regionalni razvoj, sastoji se tri potkomponente, a to su promet, zaštita okoliša i regionalna konkurentnost. Za provedbu Operativnog programa Promet odgovorno je Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, dok su provedbene agencije SAFU i HŽ Infrastruktura d.o.o. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odgovorno je za provedbu Operativnog programa Zaštita okoliša. Provedbene su agencije Hrvatske vode, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i SAFU. Ministarstvo gospodarstva odgovorno je za Operativni program Regionalna konkurentnost, a za pojedine prioritete unutar tog operativnog programa odgovorni su MRRFEU, Ministarstvo poduzetništva i obrta te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Provedbena je agencija za te projekte SAFU.

Komponentom IV, Razvoj ljudskih potencijala, Hrvatska se priprema za budući Europski socijalni fond. Usmjerena je na jačanje ljudskog kapitala, poticanje zapošljavanja i jačanje socijalne inkluzije. Za Operativni program odgovorno je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Provedbene su agencije Hrvatski zavod za zapošljavanje i Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.

Ruralni razvoj ili IPARD komponenta je kojom upravlja Ministarstvo poljoprivrede, a provedbeno tijelo je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Ciljevi su jačanje poljoprivrede, zaštita okoliša i jačanje tržišta poljoprivrednih proizvoda.