search
top

Fondovi Europske unije

cropped-EU-flag.jpgTri su vrste programa koji se financiraju iz EU fondova. To su programi Unije (do Lisabonskog ugovora poznati pod nazivom programi Zajednice), pretpristupni programi te strukturni fondovi i Kohezijski fond. Programi Unije otvoreni su svim zemljama članicama, ali i onim zemljama koje za pojedini program uplate nacionalnu članarinu. Strukturni fondovi u načelu financiraju iste ciljeve kao i IPA, samo što je riječ o bitno više sredstava koja su na raspolaganju, a dostupna su nakon ulaska u članstvo u EU.

Programi Unije sastoje se od niza različitih programa stvorenih kako bi se promicala suradnja među državama članicama EU u sektorskim područjima povezanim zajedničkim politikama. Programi se nalaze pod različitom nadležnošću općih uprava Europske komisije financiranih iz jedinstvenog izvora (slično kao i IPA program, koji je podijeljen na nekoliko komponenti). Namijenjeni su članicama EU, ali su se s vremenom pokazali kao dobri instrumenti za pripremu budućih članica (ili trećih zemalja) te za stvaranje financijskih, administrativnih i apsorpcijskih kapaciteta u pojedinim sektorima.

Glavna karakteristika Programa EU jest da su podijeljeni isključivo prema sektorima (prate sektorske politike EU) pa samim time omogućuju i lakše traženje financiranja – npr. program Kultura financira različite projekte u kulturi, Sedmi okvirni program za istraživanje i razvoj financira međunarodne projekte u znanosti, istraživanjima i inovacijama na prostoru EU, Marco Polo u transportu itd. Projekti financirani iz tih programa uglavnom su transnacionalni, odnosno zahtijevaju nekoliko partnera iz više različitih zemalja. Cilj svakog natječaja usmjeren je na rješavanje europskih problema karakterističnih za pojedini sektor u Europi te time predstavljaju domenu europske/svjetske izvrsnosti. Kako je natječaj otvoren svim zemljama članicama, konkurencija među projektnim prijedlozima načelno je znatno veća nego za projekte financirane sredstvima IPA-e.

PROGRAM IPA

Program IPA (eng. Instrument for Pre-accession Assistance) jedinstveni je pretpristupni fond za razdoblje od 2007. do 2013. godine. Osmišljen je kao cjelovit program sa pet komponenti, a zamijenio je sve dotadašnje parcijalne pretpristupne programe. Cilj je IPA-e pospješiti aktivnosti i napore koje država kandidatkinja čini u pretpristupnom razdoblju s ciljem članstva u Uniji. IPA se sastoji od pet komponenti:

I. Pomoć u tranziciji i razvoj institucija

II. Prekogranična suradnja

III. Regionalni razvoj

IV. Razvoj ljudskih potencijala

V. Ruralni razvoj.

Za razliku od prethodnika (CARDS, PHARE, ISPA, SAPARD), IPA program po određenim je karakteristikama napredniji odnosno sličniji strukturnim fondovima (primjerice rokovima za sredstva, načinu i periodu programiranja projekata, nacionalnom strukturom institucija za upravljanje ili pak sustavom akreditacije Europske komisije) te se stoga smatra boljim instrumentom za pripremu za članstvo nego što su to bili prethodnici. Jedan od ciljeva programa IPA je također i taj da posluži kao svojevrsna vježba za strukturne fondove.

Prvu komponentu programa IPA iskorištavaju ponajprije tijela državne uprave u pripremama za članstvo. Projekti koji se financiraju namijenjeni su uglavnom usklađivanju s pravnom stečevinom Europske unije. Za sveukupnu koordinaciju programa IPA u RH zaduženo je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije (u daljnjem tekstu: MRRFEU), a za financijsko upravljanje Ministarstvo financija.

Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (u daljnjem tekstu: SAFU) akreditirana je provedbena agencija za projekte iz te komponente.

Druga komponenta programa IPA odnosi se na prekograničnu suradnju, s time da IPA II A obuhvaća suradnju sa susjednim državama članicama odnosno sa Slovenijom, Mađarskom i Italijom, a IPA II B bavi se suradnjom sa susjednim zemljama koje nisu članice EU, odnosno sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. Za upravljanje tim programima zaduženo je MRRFEU, a provedbeno je tijelo Agencija za regionalni razvoj. Prekograničnom suradnjom financiraju se projekti vezani uz zaštitu okoliša i kulturne baštine, turizam, poduzetništvo i slično, a koji odgovaraju na probleme i potrebe specifične za određeno pogranično područje.

Komponenta III, Regionalni razvoj, sastoji se tri potkomponente, a to su promet, zaštita okoliša i regionalna konkurentnost. Za provedbu Operativnog programa Promet odgovorno je Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, dok su provedbene agencije SAFU i HŽ Infrastruktura d.o.o. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode odgovorno je za provedbu Operativnog programa Zaštita okoliša. Provedbene su agencije Hrvatske vode, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i SAFU. Ministarstvo gospodarstva odgovorno je za Operativni program Regionalna konkurentnost, a za pojedine prioritete unutar tog operativnog programa odgovorni su MRRFEU, Ministarstvo poduzetništva i obrta te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Provedbena je agencija za te projekte SAFU.

Komponentom IV, Razvoj ljudskih potencijala, Hrvatska se priprema za budući Europski socijalni fond. Usmjerena je na jačanje ljudskog kapitala, poticanje zapošljavanja i jačanje socijalne inkluzije. Za Operativni program odgovorno je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Provedbene su agencije Hrvatski zavod za zapošljavanje i Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.

Ruralni razvoj ili IPARD komponenta je kojom upravlja Ministarstvo poljoprivrede, a provedbeno tijelo je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Ciljevi su jačanje poljoprivrede, zaštita okoliša i jačanje tržišta poljoprivrednih proizvoda.

top
error: Alert: Content is protected !!