Aronija su sitne, male, tamnoplave bobice u grozdovima koje izgledom podsjećaju na borovnicu. Rastu u obliku grma visine i do dva metra. Jestivi i ljekoviti su dio biljke bobice opora okusa koje se nakon sazrijevanja na grmu mogu održati i dva mjeseca.

Sazrijeva krajem kolovoza i u rujnu. Postoje tri vrste aronije – crna aronija (Aronia melanocarpa), tamnocrvena (Aronia arbutifolia) i ljubičasta (Aronia prunifolia), i pripadaju porodici ruža. Nijedna nema prirodnih neprijatelja odnosno nametnika, pa se biljka uopće ne prska i s pravom nosi naziv ekološki uzgojenog bobičastog voća.

Nakon otkrivanja ljekovite moći krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje njen intenzivan uzgoj i danas se uzgaja širom Europe. Potječe iz istočnog dijela Sjeverne Amerike odnosno današnje Kanade, a američki Indijanci od davnina je poznaju kao vrijednu prehrambenu i ljekovitu biljku.

Bobice aronije sušili su i mljeli i tako ih kombinirali s mesom i brašnom. Svježe plodove jeli su protiv želučanih problema i proljeva te gripa i prehlada, a od listova aronije pravili su čaj za cijeljenje rana.

Najbolje uspijeva u hladnoj klimi gdje zime traju pet-šest mjeseci, a ljeta su blaga, s temperaturama koje ne prelaze 20 Celzijevih stupnjeva.